FUNKCIONALNI TRENING – Mit ili stvarnost?

Suvremeni način života stvorio je niz novih industrija i djelatnosti koje s vremenom postaju sve veće, jače i utjecajnije te svojim “statusom” često imaju popriličan utjecaj na mišljenje i stavove velikog postotka prosječene populacije. Uz automobilsku, farmaceutsku, naftnu i sve ostale industrije također možemo spomenuti i Fitness industriju koja se svojim proizvodima, licencama, formulama i programima polako infiltrira u sloj rekreativaca, i svih onih koji to žele postati.

 

Obzirom na dinamičan  razvoj svega što nas okružuje nerijetko smo svjedoci raznih inovacija na području fitnessa i treninga. Smatram da je navedeni trend razvoja pozitivan ukoliko doista doprinosi razvoju treniga i ljudske svijesti o važnosti i potrebi fizičke aktivnosti. U suprotnom, spreman sam otvoreno i javno reći kako je ljudsko zdravlje puno veći prioritet od godišnje bilance, zarade ili bilo kojeg drugog materijalnog parametra napretka. Također smatram da su školovani profesionalci sa područja sporta i treninga moralno odgovorni kada je u pitanju informiranje ostatka populacije o navedenoj tematici.

Dakle, krenimo redom. Jedan od relativno novih trendova (pojmova), dosta često spominjan zadnjih dana (godina), u domeni treninga je svakako i tzv. “FUNKCIONALNI TRENING”. Vjerojatno većina ljudi pod funkcionalnim treningom podrazumjeva nešto poput stajanja na balans dasci, obavezno jednom nogom, dok jednom rukom držite girju a drugom rukom gađate lopticom nekakvu metu…zvuči poznato? Neki pak definiraju funkcionalni trening kao trening u kojem se koriste višezglobne vježbe ili trening koji razvija funkcionalne sposobnosti. Treći pak zagovaraju ideju o vježbanju funkcionalnih pokreta koje koristimo u svakodnevnom životu. Postoji i struja koja tvrdi da je funkcionalan trening specifičan po tome što jača dubinske mišiće trupa i leđa. U moru silnih informacija o tome kako je funkcionalni trening dobar, svestran, intenzivan i najbolji na svijetu za sada je još poprilično teško naći formlaciju funkcionalnog treniga koja će reći TOČNO što je funkcionalni trenig i ZA ŠTO  se koristi kao npr: “Primarni cilj aerobnog treninga niskog intenziteta jest ubrzavanje procesa oporavka igrača nakon utakmice ili vrlo intenzivnih treninga.” (Marković, Bradić. 2008.). Ukoliko krenemo od pretpostavke da postoje funkcionalni treninzi definirani prema gore navedenim “obilježjima” možemo (korištenjem elementarne logike) izvesti zaključak da vjerojatno postoje i “nefunkcionalni treninzi” za koje bi posebno rado čuo elementare karakteristike.

U želji da iznesem svoje mišljenje o određenim nelogičnostima spomenutim u prethodnom odjeljku smatram da bi bilo dobro reći par riječi o treningu i njegovoj funkciji radi bolje i jasnije predodžbe stvari koje će biti rečene kasnije.
“Pod sportskim treningom  podrazumjeva se specifičan transformacijski proces antropoloških sposobnosti i karaktersitika sportaša, u kojem se postizanje sportskih rezultata postiže kontinuiranom primjenom specifičnih trenažnih sredstava, metoda i opterećenja kroz određeno vrijeme.” (Malacko, Rađo. 2004.)
“Glavni cilj treninga je je povećati radne sposobnosti i vještine te razviti snažan psihološki profil. Trening je prvenstveno sustavna sportska aktivnost dugog trajanja, koja se stupnjuje progresivno i individualno.” (Tudor O. Bompa. 2006.)
“Sportski trening  u najširem smislu predstavlja  stručno –pedagoški process usmjeren na formiranje znanja, razvoj sposobnosti i usavršavanje motoričkih vještina sportaša” (Milanović. 2009.)

Nakon citiranih definicija možemo ugrubo stvoriti predodžbu o treningu kao  procesu usmjerenom na razvoj određenih ljudskih psihofizičkih obilježja…Također možemo reći da svaki trening ima, ili bi barem trebao imati, jasno definiran cilj tj. efekt koji se treningom želi postići. Prema Tudoru.O.Bompi ciljevi (aspekti) treninga su sljedeći: višestrani tjelesni razvoj, sportsko specifični tjelesni razvoj, tehnički čimbenici, taktički čimbenici, psihološki aspekti, skupna pripremljenost, zdravstveni čimbenici, prevencija ozljeda i teorijsko znanje. Dakle, zaključujemo da trening ima određene ciljeve te se kao takav može i treba koristiti za razvoj ljudskih osobina, sposobnosti i znanja s posebnim naglaskom na poboljšanje zdravstvenog statusa. Ukoliko malo bolje razmislimo o zadnjih par rečenica možemo doći do temeljne funkcije treninga koja je, po meni, UNAPREĐENJE ZDRAVLJA, RAZVOJ SPOSOBNOSTI, OSOBINA I ZANANJA i na globalnoj razini nema nikakve veze sa stajanjem na balans dasci. Nakon tako definirane funkcije treninga možemo vrlo lako odgovoriti na pitanje kakav je to “nefunkcionalan trening?”. To je trening koji ne ostvaruje svoju temeljnu funkciju – negativno utječe na zdravlje i ne postiže predviđeni (željeni) cilj. To konkretno znači, ako je cilj Vašeg treninga povećanje opsega nadlaktice za x cm u y tjedana i ako  Vaša nadlaktica nakon provedenog trenažnog procesa ima jednak opseg znači da treningom niste ostvarili željeni cilji i u tom slučaju možemo reći da je Vaš trening nefunkcionalan. Budući da je zdravlje dosta bitna stavka svake osobe smatram da se svaki trening koji negativno utječe na zdravlje može okarakterizirati kao nefunkcionalni trening. Neispravno izvođenje mrtvog dizanja (pogotovo s velikim kilažama) je dobar primjer nefunkcionalnog treninga jer postoji mogućnost ozbiljne ozljede leđa, što opet, nema veze sa stajanjem na balans ploči. Inače nemam ništa protiv vježbi na balans pločama.

Nakon što smo dali odgovor na pitanje “Koja je funkcija treninga?” i “Što je nefunkcionalan trening?” možemo reći par stvari i o tzv. “Funkcionalnom treningu” .

1. Funkcionalnim treningom vježbamo funkcionalne pokrete
Kakvi su to nefunkcionalni pokreti? Po čemu je biceps pregib manje funkcionalan od vježbe čučanj-sklek- skok (popularni burpee, koje inače jako volim)? Obje vježbe možemo, uz pridodane metodičke parametre, koristiti za postizanje određenog cilja: povećanje opsega nadlaktice – razvoj repetativne snage.
2. Funkcionalanim treningom razvijamo funkcionalne sposobnosti.
Ukoliko Vam netko spomene trening kontinuiranog trčanja na 80% max frekvencije srca vjerojatno ga nećete svrstati u funkcionalan trening,  jer niste čuli izraz poput girje, gume ili medicinske lopte. Spomenuti trening se koristi za razvoj aerobne izdržljivosti što je funkcionalna sposobnost i u domeni sportskog treninga koristi se puno više od par godina…
3. Funkcionalni trening je specifičan po tome što jača dubinske mišiće leđa i trbuha.
Vjerujem da ste svi čuli za Pilates metodu vježbanja. Metodu vježbanja staru stotinjak godina koju je razvio Joseph H. Pilates. Evo što o njoj kaže Brooke Siler, vlasnica jednog od poznatijih pilates studija na svijetu, u svojoj knjizi “Pilates tijelo” : “Pilates je osmišljen da djeluje izravno na mišiće smještene najdublje u tijelu te tako stvara snažnu osnovu bez bolova koji se povezuju  s uobičajenim vježbama”
Jesam li napomenuo da je ova metoda stara stotinjak godina?

ŠTO JE PISAC HTIO REĆI?
Funkcionalnost treninga kao takva prisutna je u svim oblicima treninga  (osim onih koji negativno utječu na zdravlje i ne dovode do željenih ciljeva) i trenažnih sustava na određenoj razini, bilo da se radilo o treningu snage, aerobike, istezanja, kružnom trenigu, intervalnom treningu, treningu brzine ili treningu mobilnosti, što znači da svaki trening možemo nazvati tzv. “funkcionalnim treningom”.

Cilj ovog teksta je, osim informiranja populacije zainteresirane za tematiku treninga i vježbanja, skretanje pažnje na činjenicu da su pojmovi poput treninga i njegove funkcionalnosti previše kompleksni da bi ih se stavljalo u gabarite kratkotrajnog trenda fitness industrije koja se spotiče sama o sebe pokušavajući stvoriti nove načine vježbanja.

 

Autor: Andrej Pintarić, prof. kineziologije

 

PREGLEDAJTE I PREUZMITE KATALOG S NAŠOM KOMPLETNOM PONUDOM!