Bez obzira na tjelovježbu, ne smije se zanemariti kulturno uzdizanje. Kada je netko atlet a ništa ne zna, to nije kvaliteta, a to su stari Grci jako dobro znali i jednako su slavili atletske prvake, kao i one u dramama i pjesništvu. Čovjek mora biti kompletna ličnost, i moralno, i kulturno, i fizički, kaže Stefanović
Piše Branko MIJIĆ
Snimio Roni BRMALJ

Moja životna filozofija i tajna vitalnosti je vrlo jednostavna: ne činiti s godinama nikakve promjene u svome životu i sadržajno uvijek živjeti onako kao što sam to činio kao mladić. Život naravno nije vječan, no njegova kvaliteta bitnija je i od same dugovječnosti, jer što će vam godine ako se ne možete samostalno kretati, potrčati, ukoliko niste samostalni i ovisite o brizi drugih?

– govori vitalni sedamdesetosmogodišnji Bogdan Stefanović koji, poput riječkog Leona Štukelja i danas »vrti« vratilo ili preskače preko konja.

Predstaviti tog umirovljenog liječnika, najstarijeg vježbača u teretani »Blue Gym« samo po godinama, ali ne i po snazi, činilo se najprije kao nešto što kao raritet spada u rubrike »vjerovali ili ne«, no nakon razgovora s tim skromnim, tihim i mudrim čovjekom zaključak je potpuno drukčiji: njegov primjer trebao bi biti pravilo, a ne iznimka.

Rođen 9. svibnja 1925. godine u Slavonskom Brodu kao liječnik internist svoj je radni vijek završio u rodnome gradu, a stjecajem životnih okolnosti 1995. godine nastanio se u Rijeci. »Nastavio sam živjeti u drugome gradu ali istim načinom života, govori Bogdan u gimnastičkoj dvorani na Omladinskom igralištu u kojoj bi mu na vježbama pozavidjeli i mnogi, znatno mlađi aktivni gimnastičari.

– Uvijek sam bio amater i nikada se nisam profesionalno bavio sportom niti postao vrhunskim sportašem. Vjerojatno sam zato i uspio izdržati cijeli svoj vijek, jer vrhunski sport traži takve napore da se organizam iscrpi i prije vremena. Počeo sam vježbati sa šest godina, roditelji su me odveli kao prvašića u »Sokolanu« i osim objektivnih prekida, zbog Drugog svjetskog i sada Domovinskog rata, te obaveza koje je zathijevao studij i stručno usavršavanje, zadržao sam kontinuitet aktivnosti do današnjeg dana. To je osnovna »tajna« dobre kondicije i vitalnosti: kontinuirano vježbanje, jer svaki prekid znači da morate krenuti ispočetka. I kada je »viša sila« onemogućavala moj ustaljeni ritam života, nastojao sam činiti ono što sam mogao, jer ako želite vježbati dovoljna su vam i dva četvorna metra, ne trebaju vam stadioni, dvorane, teretane. Jednostavno, tjelovježbom se bavim cijeli život jer to volim, a kada jednom osjetite taj užitak, teško ga se odreći.

Na daljinu prepoznajete čovjeka koji se bavi sportom

Kažete da je ljude koji vježbaju lako prepoznati i na ulici jer su drukčiji od onih koji to ne čine?

– Ako imate uvježbano oko, čovjeka koji se bavi sportom prepoznat ćete jer se ponaša i drži sasvim drukčije, od kretnji do izraza lica. Te osobe ostavljaju drukčiji utisak i njihova samouvjerenost i cjelokupni izgled sasvim ih razlikuju od »sjedećih tipova«. To je ta estetska strana sporta koja čovjeku daje ljepotu, gracioznost, a tu su naravno i zdravstveni aspekti, zatim zabava i sve ono što sa sobom nosi. Naprosto, svatko mora pronaći svoj motiv za bavljenje sportom.

Stanujete na četrnaestom katu u neboderu u Čandekovoj i autobusom i pješke dolazite na Omladinsko. Koliko puta tjedno i koliko sati vježbate?

– Donedavno sam to činio tri, a sada dva puta tjedno. Primijetio sam naime da se umor počeo akumulirati i da to negativno utječe na mene. Postoje dva načina vježbanja: da to činite češće, uz manji intenzitet, ili pak rjeđe uz pojačanu aktivnost. Moj trening traje dva do tri sata i to ne mogu izdržati tri puta tjedno. Za drugu varijantu odlučio sam se i radi brojnih kućnih obaveza i ekonomiziranja s vremenom, jer kad odete u mirovinu, vidjet ćete da, bez obzira na ustaljeno mišljenje, imate znatno manje vremena na rasplaganju nego što ste imali dok ste radili. Također, ako napravite pauzu od dva do tri dana, vi se zaželite vježbanja i tog napora te jedva čekate da taj izazov svladate. Svakodnevno vježbanje pak dovodi do psihičkog zasićenja.

Rekli ste mi da nikada nije kasno za početak vježbanja?

– To sam primijetio iz osobnog iskustva sa svojim prijateljima koji su u kasnijoj dobi počeli vježbati i podigli svoje zdravlje i snagu na zavidnu razinu. Potvrdu da nikada nije kasno za početak našao sam i u jednom uglednom engleskom časopisu, u tekstu o jednom blagajniku, administratoru, koji je sa 55 godina, nakon što je samo sjedio na poslu, krenuo vježbati. Taj je čovjek u pet godina toliko razvio svoju kondiciju i muskulaturu da se nimalo nije razlikovao od onih svojih vršnjaka koji su od mladosti kontinuirano trenirali. Naravno, mora se poštovati određeni sistem i postupnost, jer netrenirano srce ne može podnijeti napor, kao što ga ni bolesno ne podnosi. Treba slušati i trenera i sportskog liječnika, ali i vlastiti organizam. On vam nikada neće slagati: kad ste umorni reći će vam da ste umorni, kada ubrzano dišete, znači da vam nedostaje kisika, ako ste pospani, treba spavati, ako ste gladni nemate dovoljno energetskog materijala…

U teretani su svi isti

U cijeloj priči bitan je i način prehrane?

– Postoje brojne škole koje se bave prehranom i uglavnom slažu da je potrebno održavati optimalnu tjelesnu težinu, odnosno da se ne smije dopustiti niti pothranjivanje niti iscrpljivanje organizma, a isto tako štetna je pretilost i porast težine. Osobno, nemam nikakav poseban sistem prehrane i jedem sve, bez ikakvog ograničenja.

Slušate vlastiti organizam?

– Da, ali tu je i ekonomski faktor ograničavajući jer sam umirovljenik i jedem ono što mogu kupiti, ne uvijek ono što želim. Iako se ne preporuča svinjska mast, žumanjak, mozak životinja i slično što sadržava obilje masnoća, jedem ih jer smatram da me štiti fizički napor i da mogu jesti što god želim. Naravno, ne smije se pretjerivati u količinama. Konačno, masnoća je glavni izvor organizma za dugotrajne napore, jer fosfate vrlo brzo iskoristite, ugljikohidrate do jedne granice, i potrebna vam je mast. Također, poznato je i dokazano kako maslinovo ili riblje ulje pozitivno utječu na organizam. Mislim da je bitnije ne uzimanje nekih otrova koje unosimo u organizam, npr. pušenjem, nego uzimanje određene hrane.

Jeste li vi ikada pušili?

– Jesam, i zato znam koliko mi je to štete nanijelo, kako sam se osjećao kad sam pušio i nakon što sam prestao. Trideset pet godina ne pušim i za tu odluku nikada nije kasno, kao ni za onu da počnete vježbati.

Redovito dolazite u teretanu gdje pretežno navraćaju mladi.

– U teretani su svi isti, bez obzira na godine. Zapravo, trebalo bi biti obrnuto: ljudi moje dobi trebali bi prevladavati ovdje među spravama. Mlade štiti mladost, a stariji trebaju drugim sredstvima održavati svoju fizičku kondiciju i vrijednost svoga života, no u nas postoje predrasude. U nas se uvijek smatralo da je svaki fizički napor koji ne donosi materijalnu korist besmislen. Tko god bi ga upražnjavao, a da to nije mogao naplatiti, smatrao se nenormalnim. Brojni su naraštaji onih koji su postali sretni kada se nisu morali baviti fizičkom djelatnošću, a danas gotovo više nitko fizički ni ne radi: sve rade strojevi a ljudi nadgledaju. Danas bi tjelovježba trebala biti nadomjestak za onaj dio fizičkog napora koji je promjenom načina života i osiguravanja egzistencije iščezao.

Kako biti kompletna osoba
Intelektualne aktivnosti nisu suprotne sportskima?

– Bez obzira na tjelovježbu, ne smije se zanemariti kulturno uzdizanje, jer živčani sustav uz mišiće igra ključnu ulogu u sportskoj aktivnosti i on mora kulturnim i intelektualnim radom biti neprestano aktivan. Recimo, ja smatram da borba protiv arterioskleroze i drugih sličnih bolesti i promjena koje se javljaju u starijoj dobi, a danas sve češće i kod mlađih naraštaja, počiva na intelektualnoj aktivnosti koja uvijek mora biti maksimalna i optimalna. Kada je netko atlet a ništa ne zna, to nije kvaliteta, a to su stari Grci jako dobro znali, njihovi sportski stadioni bili su jednako posjećeni kao i kazališta, i jednako su slavili atletske prvake, kao i one u dramama i pjesništvu. Čovjek mora biti kompletna ličnost, i moralno, i kulturno, i fizički. Možda je i danas najteže postići onu prvu, karakternu komponentu, ali i vrlina se uči.

Čime se vi bavite?

– Iako ne zanemarujem i druga područja, najviše se bavim svojom strukom, medicinom. Pratim nova dostignuća ali držim se i one da trajno treba ponavljati staro. Danas se tako radujem kada čitam svoje studentske udžbenike i razumijem ono što kao student nisam, već sam to bez razumijevanja naučio. Držim da medicinu moram pratiti, jer sam je kao profesiju odabrao u mladosti, a moja je filozofija života da u svemu što sam u to doba svog života činio, moram ustrajati do kraja. Sve čovjekove aktivnosti moraju paralelno teći cijeloga života, sport je samo jedna od njih. I kada vam vaš trud ne donosi napredak u društvenoj hijerarhiji ili materijalnu korist, morate biti kompletna osoba radi svog osobnog zadovoljstva. Meni ono više znači nego da posjedujem stotinu pari cipela. Što će mi one kada nisam stonoga!