Sindromi prenaprezanja (SPN) mišićno-koštanog sustava II

U prošlom članku o sindromima prenaprezanja govorili smo općenito o etiopatologiji i tipovima SPN. U ovom članku ćemo se više baviti metodama prevencije sindroma prenaprezanja te kako kako taj sindrom prepoznati.

 

Upoznajete „neprijatelja“

 

U svakom biću se konstantno odvijaju procesi izgradnje i razgradnje, oni su izrazito važni za održavanje homeostaze tijela (homeostaza je pojam koji opisuje svojstvo nekog sustava da teži stabilnosti, najčešće se odnosi na živa bića i dva gore navedena procesa su samo jedna vrsta procesa koji sudjeluju u održavanju homeostaze). Ljudski organizam, naravno, nije iznimka tom pravilu. Nove stanice se konstantno stvaraju, a stare i/ili oštećene stanice se uništavaju. Dok god se održava povoljan omjer između izgradnje i razgradnje tijelo funkcionira normalno. Kada proces uništavanja stanica nadmaši proces izgradnje novih stanica dolazi do popuštanja materijala (ozljede), a do toga može doći prekomjernim i kroničnim trošenjem nekog djela lokomotornog sustava tijekom sportske ili profesionalne aktivnosti.

 

SPN je razmjerno teško dijagnosticirati u početnom stadiju jer se bol pojavljuje tek pri ekstremnim opterećenjima te se postepeno pojačava. Također je i česta pojava kod rekreativnih sportaša (manje kod profesionalaca) da se prvi znakovi oštećenja lokomotornog aparata ignoriraju. Najčešći razlozi tome su (lažna) nada da će se problem riješiti sam od sebe, da se bol neće pojačavati ili se jednostavno pridodaje mala važnost pojavi bolnosti. SPN su po definiciji kronična oboljenja, što znači da njihov početak gotovo pa nikad nije trenutačan niti je njihov tijek agresivan i brz. To ostavlja mogućnost da se SPN dijagnosticira rano te da liječenje krene u početnom stadiju oboljenja, no nažalost, čest je slučaj da zbog gore navedenih razloga osoba koja oboli od SPN dolazi kod liječnika tek nakon što je oštećenje uznapredovalo.

 

Slušajte svoje tijelo

 

Bol je obično prvi znak koji upozorava da nešto nije u redu. Većina iskusnih vježbača može razlikovati osjećaj zatezanja uzrokovan mišićnim naporom i bol uzrokovanu ozljedom i oštećenjem. Zlatno pravilo pri vježbanju je jednostavno: Ako boli, prestani. Ovo se pravilo odnosi na rekreativce kao i na profesionalne sportaše iako ga profesionalci često (ne)opravdano ignoriraju tijekom važnog sportskog događaja. Rekreativni sportaši bi se uglavnom uvijek trebali voditi za tim pravilom jer ne postoji nijedan razlog koji bi mogao opravdati vježbanje preko granica boli (ponavljam, govorimo o boli kojoj je uzrok ozljeda, a ne bol uslijed posebno napornog treninga).  

U početnim fazama sindroma prenaprezanja bol se osjeti tek kod ekstremnih opterećenja ili na početku sportske aktivnosti stoga mnogi rekreativni sportaši ne traže medicinsku pomoć u početnim fazama SPN. Tek kada zbog do pojave boli dolazi do bitnog smanjenja sposobnosti bavljenja sportom ili kada se bol očituje i van sportskog terena, rekreativci se odlučuju za posjet liječniku. Budući da je tada riječ o ozljedi u uznapredovalom stadiju, liječenje je teže, dugotrajnije, skuplje i s manjom šansom za potpunu restituciju svih fizioloških kapaciteta kao prije same ozljede.

 

Bolje spriječiti, nego liječiti

 

Postoje mnogi faktori koji utječu na incidenciju pojave SPN (vidi članak: Sindromi prenaprezanja (SPN) mišićno-koštanog sustava I). Na neke je moguće utjecati (tehnika izvođenja pokreta, neprimjerena obuća i podloga, značajne razlike u snazi agonista i antagonista te fleksibilnost tijela), dok je na druge teško utjecati (anatomska odstupanja lokomotornog sustava od idealnog položaja). Na ovu drugu skupinu je moguće utjecati kirurškom intervencijom i to je ponekad upravo metoda liječenja SPN u težim oblicima ozljede.    U ovom članku ćemo se koncentrirati na one faktore na koje sami možete utjecati.

 

Tehnika izvođenja pokreta

 

Vježbanje pod vodstvom stručne i kompetentne osobe omogućava da maksimalizirate efektivnost izvođenja vježbe, a samim time povećate pozitivan učinak vježbe na vaše tijelo. Također, vježbanje pod stručnim nadzorom minimalizira opasnost od ozljede. Čak i osobama koje su profesionalci može koristiti kontrola druge osobe ili samokontrola uz pomoć ogledala ili video snimke.

 

Neprimjerena obuća

 

Obuća je izrazito važna kod trkačkih sportova kao i kod sportova u  kojem postoji dinamičko kretanje u prostoru. Primjerena obuća bi trebala: pružati adekvatnu zaštitu, ne ograničavati pokret (osim naravno ako to nije primarna zadaća obuće, npr. pancerice), biti odgovarajuće veličine, ne ometati proprioceptivni aparat u stopalu i gležnju, omogućavati dobru amortizaciju.

 

U zadnjih nekoliko godina obuća za trkačke sportove doživljava pravu malu revoluciju u vidu posebno dizajniranih trkačkih tenisica koje imitiraju bosonogo trčanje (jedan od najvećih brendova na tržištu je Vibram FiveFingers^™).

Njihov utjecaj na biomehaniku trčanja nije još u potpunosti obrazložen i o njima ćemo više govoriti u jednom od nadolazećih članaka.

 

Neprimjerena podloga

 

Sportske aktivnosti se odvijaju na različitim podlogama (dvoranski parket, umjetna trava, prirodna trava, tatami, itd.) Svaka od ovih podloga ima svoje osobitosti, mane i vrline. Sve gore navedene podloge veže činjenica da je apsolutno svaka od njih bolja od betonske podloge. Kada je god to moguće treba izbjegavati betonsku podlogu kao mjesto održavanja sportske aktivnosti. Zbog male mogućnosti amortizacija sile česte su stres frakture na stopalima uslijed opetovanog opterećenja čak i kod aktivnosti kao što je lagano trčanje (prilikom laganog trčanja svaki korak generira malu silu koja se reflektira natrag u stopalo te se svakim korakom akumulira).

 

Razlika u snazi agonista i antagonista

 

Prilikom vježbanja treba voditi računa o ujednačenom razvijanju tijela. Naravno, u nekim sportovima će neki dijelovi tijela biti razvijeniji od drugih, no nesrazmjer ne bi trebao biti prevelik. Česta pojava kod nogometaša je znatno veća snaga kvadricepsa naprema hamstringsima te uslijed slabe fleksibilnosti stražnje lože (još jedna česta pojava kod nogometaša) dolazi do pucanja mišića stražnje lože.

 

Fleksibilnost

 

O povećanju fleksibilnosti kao općoj mjeri prevencije ozljeda bilo je već riječi (vidi članak: Istezanje -stretching), no nije moguće prenaglasiti vrijednost istezanja u svrhu smanjivanja mogućnosti od ozljeda.

 

Ivan Jurak, bacc. physioth.

 

PREGLEDAJTE I PREUZMITE KATALOG S NAŠOM KOMPLETNOM PONUDOM!