Ruptura Ahilove tetive

Današnja tema odnosi se na rupturu Ahilove tetive. Ovim člankom ćemo vam približiti probleme Ahilove tetive, što može uzrokovati njeno puknuće, tko je sve u opasnosti od ove ozljede te kako se vratiti tjelesnoj aktivnosti rehabilitacijskim planom nakon spomenute ozljede.

Ahilova tetiva je najjača, najveća ali i najčešće ozljeđena tetiva ljudskog tijela. Ahilova tetiva (lat. tendo Achillis) završni je dio troglavoga mišića potkoljenice (lat. m. triceps surae) i hvata se na donju polovicu stražnje strane petne kosti (lat. calcaneus). Slaba Ahilova tetiva izrazito je osjetljiva na ozljede. Kada je gornji dio stopala gurnut unatrag kroz nagli pokret, tetiva se može toliko rastegnuti da dolazi do njenog kidanja. Dio problema leži u tome što najčešće nema naznaka da je vaša tetiva slaba ili osjetljiva na ozljede. Postoji ih vrlo malo i to su uglavnom upozoravajući znakovi. U jednom istraživanju 85% rupture Ahilove tetive uključuje stanje koje se zove tendinosis (a, može biti i tendonitis). Međutim, dolazi do toga da može biti prisutan problem kojeg nismo ni svjesni, a to je da se može pojaviti mrtvo područje tkiva unutar tetiva, te se zbog toga ne osjeti bol i upravo u tome leži opasnost – u bezbolnosti u određenim slučajevima. Dobra vijest je ta da nije uvijek potreban operativni zahvat kako bi se riješio problem Ahilove tetive, a gotovo svaki sportaš ili vježbač se može vratiti uobičajenim tjelesnim aktivnostima nakon što se potpuno oporavi i kada tetiva potpuno zacijeli. Taj oporavak može trajati i nekoliko mjeseci, ovisno o stupnju ozljede.

Uzrok ruptura Ahilove tetive je neobično jaka kontrakcija mišića triceps surae koji se proteže do stražnje strane petne kosti, odnosno do prijeloma dolazi zbog naglog i pretjeranog napinjanja već napete tetive kada je stopalo u naglom pokretu prema gore, a prethodno je bilo maksimalno svinuto prema dolje. U manje od 10% slučajeva ruptura Ahilove tetive uzrokovana je primjenom direktne sile na samu tetivu. Ozljedi može doprinjeti čak i nepravilno zagrijavanje i izvođenje određenih vježbi. Statistički podaci govore da je 35,2 godine prosječna dob osoba kada nastupa problem sa Ahilovom tetivom, a to se najčešće događa tjelesno aktivnijim osobama. Drugi podatak govori da je preko 60% profesionalnih sportaša bar jednom imalo problem sa Ahilovom tetivom (ne odnosi se samo na rupture).

Najrizičnija skupina ljudi koji su podložni problemima sa Ahilovom tetivom su muškarci u dobi od 30-40 godina, rekreativni sportaši, ili jednostavno tjelesno aktivnije osobe. Od sportskih profesija izloženiji su tenisači, badmintonaši, gimnastičari, nogometaši, posebice atletičari trkači na kratke ali i duge staze, te plesači. Razlog zbog čega je ova ozljeda češća kod muškaraca nego kod žena koje se rekreativno bave sportom je to što su, statistički gledano, muškarci puno aktivniji u procesu sportske rekreacije od žena. Masovnost i velika popularizacija rekreacijskog bavljenja sportom u posljednja dva desetljeća rezultiralo je povećanjem broja puknuća Ahilove tetive, a još jedan zanimljiv podatak pokazuje kako puknuće samo u 10% slučajeva nije vezano uz sportsku aktivnost.

Postoje različiti simptomi ruptura Ahilove tetive koji ovise o samom stupnju napuknuća. Nabrojati ćemo pojedine:

1. Nagla bol i prasak, odnosno zvuk pucketanja kao udarac bičem.
2. Iznenadna bol u donjem dijelu stopala ili na stražnjem dijelu gležnja.
3. Oteklina blizu pete.
4. Udubljenje iznad petne kosti .
5. Modrice, slabost stopala nakon početne boli, oteklina, te ukočenost.
6. Nemogućnost normalnog hoda, savijanja noge prema dolje, nemogućnost odgurivanja stopala od podloge i nemogućnost hodanja na nožnim prstima.

Početno liječenje ovisi o stupnju ozljede i o brzini intervencije nakon ozljede:

1. Primjena leda 15-20 minuta 3-4 puta na dan.
2. Odmor.
3. Elastična vrpca za kontrolu oticanja – paziti da ne bude prenapeta kako se ne bi poremetila prokrvljenost.
4. Aspirin, acetaminofen, ibuprofen mogu umanjiti upale i bol.
5. Pregled kod sportskih liječnika kako bi se ustanovilo pravo stanje ozljede.

 

Strategija povratka u aktivnosti

Koliko brzo se možete vratiti u tjelesnu aktivnost ovisi o samoj ozljedi, te o kvaliteti rehabilitacije. Neke rehabilitacije znaju potrajati i do 6 mjeseci dok se profesionalni sportaši mogu vratiti svojim treninzima već i nakon 3 mjeseca. Većina ljudi koji prebrode ovu ozljedu mogu se vratiti u normalan sportski i rekreacijski način života bez trajnih posljedica. Kada je riječ o operaciji Ahilove tetive, mišljenja liječnika su podijeljena – neki smatraju da je ona potrebna, a neki da nije. Mlađi sportaši i oni koji teže što bržem oporavku češće se odlučuju za operaciju kako ne bi gubili na svojim sportskim sezonama. Na samom početku povratka aktivnostima još uvijek je nakon početnih treninga potrebno primjenjivati led 10-ak minuta.

Da biste izbjegli ovakve ozljede, pokušajte primjeniti slijedeće:

Nosite uloške u svojim tenisicama, smanjite intenzitet, učestalost i trajanje vježbi koje pogađaju Ahilovu tetivu, izbjegavajte aktivnosti koje daju naglasak na potkoljenice i veću mogućnost ozljeda i ruptura Ahilove tetive (npr. trčanje uzbrdo), te uvijek pripremite ne samo Ahilovu tetivu već i cijeli lokomotorni sustav na nadolazeće tjelesne aktivnosti.

Piše: Domagoj Jembrih
PREGLEDAJTE I PREUZMITE KATALOG S NAŠOM KOMPLETNOM PONUDOM!