Razvoj čovjeka kroz fizičku aktivnost

Svatko tko namjerava započeti sa vježbanjem u 2013. trebao bi razmotriti evoluciju čovjeka. Smatra se da smo danas mnogo  pametniji nego li prije nekoliko tisuća godina. Tada nismo bili sposobni nadvladiti većinu drugih sisavaca. Naš se mozak oblikovao kroz svaki novi pokret, stvarajući nove ideje,  te kroz svaku novu fizičku aktivnost.  Naš se mozak na taj način prilagođavao optimalnijem funcioniranju.

Uloga fizičke izdržljivosti u oblikovanju čovječanstva u jednom je razdoblju
bila glavna tema mnogih istraživača antropologa. 2004. god. Daniel E. Lieberman,
evolucijski biolog sa jednog američkog sveučilišta objavio je članak u prirodoslovnom časopisu pod nazivom “Kako je trčanje na duge staze utjecalo na razvoj čovječanstva”.
Govori o tome kako su naši pretci uspijeli preživjeti tako što su postali izdržljivi maratonci kako bi uspjeli dostići brzi pljen.
Svojom beskrajnom upornošću trčali su i gegali se oko njih dok životinja nebi pala.
Izdržljivost im je donosila hranu koja je osiguravala energiju za razmnožavanje,
na taj se način održavao gen izdržljivijih trkača.
Prirodnom selekcijom čovjek je postao sve bolji atleta.
Nadalje, znanstvenici su ustanovili da se tijelo također mijenjalo s vremenom,
tijelo je imalo sve duže noge, kraće prste na nogama, manje dlaka po tijelu,te sve bolji mehanizam za održavanje ravnoteže i stabilnosti.
Može se sa sigurnošću reći da je fizički pokret oblikovao ljudsko tijelo.

 

U isto se vrijeme događao i jedan drugi vrlo značajan razvoj, na kojeg su mnogi znanstvenici gledali neovisno,a to je da je čovjek postao inteligentnije biće.
Mozak je postajao sve veći, tako da danas čovjek ima tri puta veći mozak
nego što je bio na početku razvoja.
Antropolozi tvrde, prema našoj vrsti sisavaca, u usporedbi sa tijelima stalih vrsta
naš je mozak puno veći zbog toga što se ljudski organizam hranio mesom, te zbog razvoja socijalnih vještina naših predaka.
Kako bi uhvatili plijen trebalo je organizirati lov u grupama što je zahtjevalo
složeno razmišljanje i planiranje načina organiziranog lova.
Na taj se način razvijao evolucijski proces. Prema hipotezi, sa sve većom potrebom za razmišljanjem, paralelno se razvijao i mozak.
Danas mnogi znanstvenici zastupaju tvrdnju da je veliku ulogu u razvoju mozga imala fizička aktivnost koja s odvijala u isto vrijeme.

Kako bi došli do tih činjenica, antropolozi su uspoređivali postojeće podatke
o veličini mozga kod raznih sisavaca. kao što su psi, zamorci, lisice, miševi, štakori, divlje mačke, antilope, mungosi, koze i ovce. Otkrili su važno obilježje.
Psi i štakori su imali urođenu veću izdržljivost koja se postupno razvijala
tijekom stoljeća, također imaju veći mozak s obzirom na veličinu tijela.
Znanstvenici su također uspoređivali nedavne eksperimente u kojima su miševi
i štakori sistematski uzgojeni kako bi postali maratonci. Križali su one laboratorijske životnje koje su prešle najveću udaljenost na pokrenom kotaču. Rezultiralo je razvoju laboratorijskih životinja koje su sve uspiješniji maratonci.
Zanimljivo jest da nakon nekoliko generacija ove životinje su razvile prirodno veću razinu supstance koja pomaže kod bržeg oporavka tkiva i očuvanja samog zdravlja.
Sastoji se od proteina koji se zove neurotrofni moždani faktor (BDNF). Ta je supstanca neophodna za razvoj izdržljivosti.Također je poznato da pomaže rastu moždanih ćelija.
Prema antropologu Davidu A. Raichlen-u, sa sveučilišta u Arizoni i autora novog članka o evoluciji ljudskog mozga, fizička je aktivnost vjerojatno doprinjela razvoju inteligencije kod ljudi.
Smatra se da se kroz prirodnu selekciju opstali aktivniji i sa atletskim predispozicijama, kao i kod laboratorijskih miševa.
Opstala je fiziološka karakteristika koja je omogućila veću razinu izdržljivosti i povećanu razinu BDNF-a.
Naposlijetku, ove su prve atlete imale dovoljnu zalihu BDNF-a koje su kolale kroz njihova tijela,a neke su čak uspjele doći iz mišićnog tkiva u mozak. Na takav se način aktivirao rast moždanog tkiva. Morali su razmišljati kako jednostavnije uloviti što bolji pljen, na taj način su postali najbolje prehranjeniji sisavci sa najvećom stopom evolucijskog razvoja.
Kretanje ih je učinilo inteligentnijima, što im je pomoglo da budu učinkovitiji.
Iz svega toga postupno se razvila sposobnost rješavanja zahtjevnih matematičkih zadataka, te naposlijetku i razvoj modernih računala.

Ono što se može zaključiti iz svega ovog jest da je fizička aktivnost potpomogla izgradnji današnje moždane strukture. To bi značilo da je za dobro psihičko zdravlje ljudi neophodna tjelesna aktivnost, napominje John D. Polk, profesor antropologije i jedan od autora ovog prirodoslovnog članka. Poslijednja istraživanja ukazuju na to da čovjek od djetinjstva pa sve do starosti vježbanjem, pa čak i sa svakodnevnim hodanjem povećava i učvršćuje svoje mentalne sposobnosti. Ta je ideja znanstveno utemeljena.
Dr. Liberman sa Harvardskog sveučilišta koji je surađivao sa autorima ovog članka napominje kako se slaže sa temeljnom pretpostavkom da postoji neraskidiva veza između zdravog tijela i zdravog uma. Iz toga je proizašao izraz “vježbati  pamćenje”.
Nadamo se da ste dobili dovoljno dobru motivaciju da budete što aktivniji u 2013. godini!

 

PREGLEDAJTE I PREUZMITE KATALOG S NAŠOM KOMPLETNOM PONUDOM!