Sindromi prenaprezanja mišićno-koštanog tkiva

Fitness Novosti

Sindromi prenaprezanja mišićno-koštanog tkiva

injury11Sindromi prenaprezanja mišićno-koštanog sustava (Overuse injuries) je skupni naziv za vrstu bolnih sindroma kod kojih dolazi do mikrotraumatskih, kroničnih oštećenja tkiva mišićno-koštanog sustava (kosti, mišići, tetive, ligamenti, burze, hrskavica) uslijed ponavljajuće traume izazvane profesionalnom ili rekreativnom aktivnošću.

 

 

 

Dvije bitne značajke SPMKSa su:

Do nastanka sindroma prenaprezanja dolazi kada brzina trošenja tkiva nadiđe njegovu sposobnost reparacije.

Isključivo je riječ o kroničnom oboljenju, što znači da se bolest razvija kroz jedan dulji period vremena.

Pod sindrome prenaprezanja danas se smatra cijeli niz kroničnih oštećenja tkiva, a neka on najčešćih oboljenja su:

Stres frakture – Mikrofrakture na kostima nastale uslijed prekomjernog akumuliranog opterećenja (stresa). Relativno česte kod rekreativnih trkača.

Tendinitis – Upalno oboljenje tetive.

Peritendinitis (Tenosinovitis) – Upalno oboljenje tetivne ovojnice.

Miotendinitis – Upalno oboljenje mišićno-tetivnog spoja.

Entezitis – Upalno oboljenje tetivno-koštanog spoja.

Burzitis – Upalno oboljenje sluzne vrećice koja smanjuje trenje između kostiju, mišića i tetiva omogućujući lakši pokret.

 

Uzrok sindroma prenaprezanja je prekomjerno opterećenje (prevelike težine, prekomjeran broj ponavljanja, premali odmor), no postoje mnogi faktori koji utječu na razvoj sindroma prenaprezanja. Njih dijelimo na vanjske i unutarnje.

Vanjski faktori: Greške u trenažnom procesu (loša tehnika izvođenja pokreta, nagle promjene intenziteta i ekstenziteta), obuća neprimjerena sportskoj aktivnosti, loša podloga (npr. trčanje po betonu).

Unutarnji faktori: Anatomska odstupanja tijela od biomehanički idealnog položaja, loša intermuskularna koordinacije, velike razlike u snazi agonista i antagonista, neravnomjerna fleksibilnost tijela.

 

Prvi znak preopterećenosti mišićno-koštanog aparata je bol. U početnim stadijima bolesti bol se javlja tek kao neugodno zatezanje te pri ekstremnim opterećenima ili na početku treninga. U kasnijim fazama dolazi do stvaranja edema (nakupljanje tekućine u šupljinama ispod kože) i bol se očituje tijekom cijelog treninga kao i za vrijeme odmora te često dolazi do nemogućnosti bavljenja sportskom aktivnošću.

Liječenje sindroma prenaprezanja u početnim stadijima je konzervativno (odmor, led, bandaža, medikamentozna terapija, elektroterapija, ultrazvuk, laser, vježbe istezanja i jačanja), a u naprednoj fazi bolesti, ako je indicirano, primjenjuje se kirurško liječenje.

 

 

Ivan Jurak, bacc.physioth.

 

PREGLEDAJTE I PREUZMITE KATALOG S NAŠOM KOMPLETNOM PONUDOM!