Odgojni aspekti trenerova rukovodećeg ponašanja

Fitness Novosti

Odgojni aspekti trenerova rukovodećeg ponašanja

Svaki trener, bez obzira u kojem mu je stupnju to namjera ili nije, odgojno djeluje na svoje sportaše. Ukoliko to čini intencionalno i ukoliko su zadovoljene neke poželjne pretpostavke (npr. adekvatna razina kognitivne zrelosti sportaša, adekvatna motivacijska struktura, pozitivna motivacijska klima u ekipi/klubu i suradljivost roditelja) može se reći da postoje i optimalni uvjeti za odgojno djelovanje na mladog sportaša.

Uz obitelj i školu u kojima mladi sportaš boravi svakodnevno i provodi najviše vremena i sportsko okruženje također može imati značajan odgojni utjecaj. Trener, kao autoritet, uzor i model najutjecajniji je faktor u tom segmentu, koji kroz dijadni odnos sa mladim sportašem i pedagoški djeluje.

Jedan od načina na koji se odgojno djelovanje u sportskom okruženju može promatrati jest preko:

a)    utjecaja na oblikovanje moralnih vrijednosti sportaša
b)    utjecaja na razvoj sportaševih socijalnih kompetencija
c)    utjecaja na razvoj navika, radne discipline i sl.

 

Oblikovanje moralnih vrijednosti sportaša

Prema teorijama socijalnog učenja moralno rasuđivanje i moralno ponašanje razvijaju se kod djece ovisno o njihovoj socijalnoj okolini i osobnim iskustvima, a za učenje moralnih postupaka odgovorna su dva procesa: potkrepljenje, koje povećava i kazna, koja smanjuje vjerojatnost pojave ponašanja koje se odobrava/ne odobrava (Vasta, Haith i Miller, 1997). Treći važan faktor je učenje opažanjem. Djeca postepeno internaliziraju različita potkrepljenja, posljedice opaženog ponašanja i uče ih koristiti za upravljanje vlastitim ponašanjem.

U tom smislu trener predstavlja model koji ispoljava moralno poželjna ponašanja, ističe neke moralne vrijednosti i upravlja ponašanjima mladih sportaša pomoću sustava nagrada/pohvala i kazni/pokuda. Neka su istraživanja pokazala da postoji niža razina moralnog rezoniranja među mladim sportašima u odnosu na nesportaše (Shields i Bredmeier, 2001), osobito kod dječaka, što se objašnjava egocentričnim svojstvima kompetitivnog aspekta sporta. Ovakav se nalaz povezuje i sa nekim aspektima doživljavanja i ponašanja ko što je npr. povećana tolerancija na agresiju i veća sklonost ispoljavanja različitih oblika agresivnog ponašanja.

Trener u ovom segmentu može koristiti neke od postupaka s ciljem usvajanja prikladnih ponašanja i preuzimanja odgovornosti za slijeđenje pravila. Najnepoželjnija je metoda pokazivanje moći koja uključuje naredbe, prijetnje ili tjelesnu silu, a najpoželjnija je metoda indukcija koja uključuje razgovor u kojem se mladom sportašu objašnjava zašto su neki postupci zabranjeni, te se djetetu ukazuje da je neki postupak mogao dovesti do štete ili neugode drugoj osobi, što izaziva osjećaj krivice (Vasta, Haith i Miller, 1997). Također, putem jasnog i transparentanog sustav pravila ponašanja na treningu i natjecanju koji definira poželjna (npr. različite oblike prosocijalnog ponašanja) i nepoželjna ponašanja (npr. agresivnost) i ističe načela fair-playa, trener može djelovati na razvoj moralnih vrijednosti. Kao i u svakom segmentu odgoja, da bi ovaj utjecaj bio snažniji, nužna je dosljednost i osobni primjer.

 

Poticanje razvoja socijalnih kompetencija djece sportaša

Socijalna kompetencija podrazumijeva sposobnost iniciranja i zadržavanja zadovoljavajućih odnosa sa vršnjacima i odraslima, te korištenje tih interakcija za unaprjeđenje osobne kompetencije (Katz i McClellan, 1999).

Osnovne sastavnice socijalne kompetencije jesu:

– regulacija emocija – sposobnost da se reagira na zahtjeve situacije s rasponom emocija i na način koji je društveno prihvatljiv (npr. obuzdavanje frustracije);
– socijalna znanja i socijalno razumijevanje – odnosi se na poznavanje normi i glavnih socijalnih pravila grupe kojoj pojedinac pripada, odnosno na sposobnost predviđanja tuđih reakcija i preferencija i razumijevanje tuđih osjećaja (npr. usklađivanje vlastitog ponašanja sa ponašanjima drugih, pronalaženje zajedničkog jezika);
– socijalna umijeća – sposobnost prikladnog uključivanja u aktivnost ili razgovor drugih; posvećivanje pažnje drugima;
– socijalne dispozicije – različita opetovana ponašanja ili navike karakteristične za pojedinca (npr. ljubaznost, suosjećajonost; svadljivost).

Trener u ovom segmentu neposredno i posredno djeluje na socijalni razvoj djece sportaša. Jedan od osnovnih uvjeta koji predstavljaju ‘plodno tlo’ za ovaj tip djelovanja je odnos povjerenja sportaša i trenera, ali i trenenerov autoritet. U takvom okruženju postoje preduvjeti za iskrenu komunikaciju, razvija se međusobno poštovanje i briga za dobrobit drugog. Trener, osobito ukoliko radi u ekipnom sportu, trebao bi razvijati osjetljivost za ovu problematiku budući da ona može imati značajnih reperkusija na grupnu kohezivnost (naročito u segmentu grupne emocionalne povezanosti), što posredno može djelovati i na sportski uspjeh. Čest je slučaj da u ekipi postoje djeca koja su izuzetno omiljena i neko koje je ‘crna ovca’. Omiljena djeca koja posjeduju pozitivne socijalne atribute (‘simpatična’, ‘privlačna’..) izazivaju pozitivne reakcije kod drugih, što doživljavaju kao potkrepljenje pa postaju još ljubaznija, simpatičnija.., imaju priliku prakticirati i dorađivati svoja socijalna umijeća i sve funkcionira po principu pozitivnog zatvorenog kruga koji se sam održava (Katz i McClellan, 1999). Suprotno tome, neomiljena djeca kreću se u negativnom zatvorenom krugu.

Trener, kao autoritet i osoba od povjerenja, može znatno pomoći potonjima savjetima kako se ponašati u ekipi, može ukazati i osvijestiti neprikladna ponašanja ili izjave i pomoći podrškom i odobravanjem mladom sportašu da ih uči i nauči prepoznavati, mijenjati i pratiti njihovo djelovanje na osnovi reakcija druge djece. Općenito se preporučuje njegovati izravnu, autentičnu i otvorenu komunikaciju s puno pozitivnih primjera i prijedloga za promjenu nepoželjnih oblika ponašanja, odnosno potkrepljivanja poželjnih. Također je važno poštivanje dječjih osjećaja, uvažavanje individualnih razlika i izbjeavanje ‘etiketiranja’ (npr. ‘nespretnjaković’, ‘šutljivac’) koje može imati znatne negativne i dugoročne posljedice na dječji razvoj i sliku o sebi, jer najčešće djeluje kao ‘proročanstvo koje se samo ispunjava’.

Trener bi trebao voditi računa i o djelovanju grupe na socijalni razvoj pojedinca, tj. iskoristiti prirodnu sklonost grupi djece ove dobi i važnost vršnjaka kako bi odgojno djelovao. U tom smislu nužno je djelovati na smanjivanje unutargrupnog suparništva, poticanje kooperativnosti i rada na zajedničkim ciljevima u okviru čega će svi moći vježbati socijalne vještine i usvajati vrijednosti. U takvom ozračju suradnje i uzajamnog podržavanja mladih sportaša trebalo bi biti vrlo jasno što su pravila ponašanja i naglašavati da je pridržavanje tih pravila u interesu svih i u interesu ostvarenja zajedničkih ciljeva. Na taj način mladi sportaši djeluju u predvidljivoj i sigurnoj okolini, što pozitivno djeluje na oblikovanje njihovih osobina ličnosti. Trener svojim primjerom i djelovanjem može kanalizirati i modulirati ove procese, a kolektivne vrijednosti, grupna pravila, vršnjački odnosi i sl. mogu postati zdravo ishodište za razvoj samostalnog, individualnog mišljenja mladog sportaša.

 

Razvoj navika, radne discipline i odgovornosti kroz sport

Jedno od najčešće prisutnih uvriježenih mišljenja o korisnosti sporta za djecu jest da ‘sport gradi karakter’, ‘sport jača disciplinu i ličnost’ i sl. Nešto od toga zasigurno je točno, no u kojoj će mjeri takvo djelovanje biti manifestno ovisi o samom mladom sportašu i brojnim vanjskim faktorima koji sudjeluju u procesu treninga. Odgojno djelovanje u ovom se segmentu očituje u promjeni i oblikovanju navika mladog sportaša, te razvoj odgovornosti. Naime, sustavni sportski trening traži red, rad i disciplinu, osobito ukoliko se pretendira na razvoj uspješne sportske karijere i sportskih rezultata. To znači predanost sportu i treniranju kao obavezi, razvoj radnih navika i osobne i kolektivne odgovornosti.

Mladi sportaš oblikuje vlastiti sustav vrijednosti, što mu najčešće ostaje kao trajna tekovina i transferira se i na ostale segmente njegova života, školu, odnose s prijeteljima i sl.

Trener bi, najbolje u dogovoru sa sportašima, na početku godine trebao formirati sustav pravila rada i sankcija za nepridržavanje takvih pravila. Participacijom mladih sportaša u ovom tipu odluka osigurava se njihova veća predanost dogovoru, veća individualna, a njome i kolektivna odgovornost. Također, na ovaj način jača i pripadnost grupi, te se znatno smanjuje mogućnost nastanka sukoba zbog nečijeg neodgovornog ponašanja, kao i razvoj negativnih emocija prema treneru ili suigračima zbog eventualnih sankcija.Također, upoznatost roditelja sa sustavom treniga i suradnja s trenerom u ovom, ali i u svakom segmentu, svakako je poželjna.

 

Autor teksta: Igor Macner

Priredio: Michael Ban

 

PREGLEDAJTE I PREUZMITE KATALOG S NAŠOM KOMPLETNOM PONUDOM!

Iz ponude ovog puta izdvajamo Pro Mini Hoop SKLZ – mini koš, Fitball Antiburst od 65 ili 75 cm, Step Aerobik klupu Hi/Low, Ljestve agilnosti i Markere za trening – set od 60 kom. s nosačem.

Svu ostalu ponudu sportske opreme možete provjeriti na našem webshopu, a pratite nas i putem Facebooka i Twittera.

Michael Ban

Michael Ban

Na Državnom veleučilištu u Zagrebu završio sam za trenera kondicijske pripreme sportaša.
Više o meni
Michael Ban

Latest posts by Michael Ban (see all)